|
Zašto
Seleuš?
|
|
Seleuš
je odabran kao jedna od tipičnih seoskih zajednica
Vojvodine gde živi više nacionalnosti sa svojim posebnostima
i sličnostima.
Seleuš
je, za jugoslovenske prilike, relativno staro naselje: prvi
pisani izvori o njemu datiraju iz
četrnaestog veka.
|
|
|
doseljavanja
|
Sredinom druge polovine osamnaestog
veka selo je kolonozirano rumunskim porodicama iz regiona
Mureša i drugih mesta rumunskog Banata.
Od nastanka drzave Jugoslavije izvršene
su tri kolonizacije srpskim stanovništvom. Prva je bila
posle Prvog svetskog rata, 1920-1921, kada je šezdesetak
ratnika sa Solunskog fronta, mahom iz Hercegovine i Like,
dobilo po 5 hektara obradive zemlje u seleuškom ataru.
Druga kolonizacija je bila 1944-1945, posle Drugog svetskog
rata. Treća u maju 1998.godine, kada je 40 porodica
izbeglih iz Hrvatske useljeno u kuće koje je izgradila
japanska vlada.
|
|
izolovanost
|
Karakteristično
je da je kolonizovano srpsko stanovnistvo locirano na
obroncima sela,odvojeno od rumunskog stanovnistva. Uprkos
nastanjenosti u istom geografskom prostoru i
pripadnosti istoj lokalnoj zajednici, rumunska i srpska etnička
grupa ostale su potpuno odvojene, zatvorene jedna prema
drugoj. Najsvežiji dokaz za to je činjenica da
izbeglice iz Hrvatske za godinu dana boravka u Seleušu nisu
imale nikakav kontakt sa rumunskim stanovništvom, čak
se ni ne pozdravljaju n aulici. One su zbog toga prilično
frustrirane i imaju teškoća sa adaptacijom na novu
sredinu.
|
|
zašto
|
Mešovit etnički sastav i
odsustvo društvenih veza između etničkih grupa,
kao i zatvorenost prema izbeglicama iz Hrvatske, bili su
jedan od osnovnih razloga prilikom opredeljenja da se u
Seleušu počne razvijati ženska mreža za saradnju i
međusobnu pomoć i podršku žena.
|
|
privreda
|
U ekonomskom smislu Seleuš je
tipično poljoprivredno naselje u čijoj proizvodnji
dominiraju tri poljoprivredne (ratarske) kulture: kukuruz,
suncokret i pšenica. U selu nema ni zanatskih ni uslužnih
radnji, sa izuzetkom prodavnica prehrambenih proizvoda. Pve
delatnosti potpuno su nestale sa dolaskom jeftine rumunske
robe. Baštenska proizvodnja i sitno stočarstvo nisu
razvijene delatnosti, tako da žene nemaju proizvode koje
iznose na tržište. Znači, odsustvo individulanih
delatnosti onemogućuje žene da ostvaruju sopstvene
prihode. Pri ovome treba imati na umu i neke druge faktore
kulturne prirode, koji žene, pre svega iz rumunskoh
porodica, još uvek drže podalje od javnog života. Jedan
od ograničavajućih faktora procesa modernizacije
je i nerazvijenost putne mreže.
|
|
prirodni
resursi
|
Prirodni resursi Seleuša
su skromni. Zemljište nije plodno, a klima je oštra
kontinentalna, sa stalnim vetrom koji isušuje zemljište.
Stanovništvo uz takve prirodne uslove i uz odsustvo
intervencije države i finansijskih institucija nije moglo
da razvije nepoljoprivredne delatnosti, koje su stvarna šansa
za napredak svih kategorija stanovništva u ovom selu. Zato
ono ima veliki broj emigranata, odnosno napuštebih domaćinstava.
|
|
društveni
odnosi
|
U društvenom smislu, Seleuš je prilično
zatvorena sredina, naročito za žene. One su vezane za
porodicu, potpuno posvećene porodičnim obavezama.
Društveni kontakti su veoma retki i vezani su uglavnom za
svetkovine i praznike. Žene u rumunskm porodicma su
izrazitije ograničene na krug porodice i domaćinstva.
Ovo obeležje je prilično nezavisno od nivoa
obrazovanja žena i imućnosti porodice.
|
|
osamdesete
|
Centralizacija društvenog sistema,
izvršena krajem osamdesetih, ugušila je većinu
ranijih oblika društvenog okušljanja i aktivnosti, posebno
ženskih. Rumunski deo stanovništva pokazuje znake
nezadovoljstva politikom lokalnih vlasti u pogeldu razvoja,
odnosno podsticanja razvoja njohovog sela. Nameće se
zaključak da se seosko stanovništvo u tekućim
turbulencijama tranzicije našlo u nekoj vrsti vakuuma, te
mu je neophodna pomoć šire društvene zajednice -
raznih organizacija, fondacija, državnih organa.
|
|
struktura
žena
|
Struktura žena u Seleušu je složena.
Prva podela je po osnovi etničke pripadnosti. Druga,
takođe vrlo izražena je po nivou obrazovanja. Treća
je generacijska i ona se manje izražava kroz položaj u
porodici, a više kroz spremnost za prihvatanje novog i učenje.
|
|
razlozi
osnivanja
|
Takodje su bili
značajni i sledeći razlozi :
 |
Seleuš je
izolovan geografski – nalazi se van važećih saobraćajnica,
a vikendom i neradnim danima nema međumesnog
linijskog saobraćaja.
|
 |
Predstavlja
tipično poljoprivredno naselje, locirano na neplodnom
zemljištu.
|
 |
Zanatske i
uslužne delatnosti su nerazvijene.
|
 |
Baštenska
proizvodnja i sitno stočarstvo nisu razvijeni tako da
žene nemaju proizvode koje iznose na tržište, što znači
da nemaju svojih prihoda.
|
 |
Dovođenje
izbeglica u nerazvijenu poljoprivrednu sredinu povećalo
je tenzije među etničkim grupama, naročito
je izražen zazor kod rumunske grupe prema daljem razvoju
i njihovim šansama da rešavaju inače nagomilane
probleme u reprodukciji društvenog života vlastitih
porodica, kao i lokalne zajednice. Takođe su
nezadovoljne i izbeglice jer nisu dobile obećanu pomoć.
|
 |
Zagađenje
okoline posle bombardovanja Rafinerije u Pančevu,
usled čega je ugroženo zdravlje i zdravstvena
sposobnost stanovništva, ali i šanse za plasman
poljoprivrednih proizvoda.
|
|
|
populacija
|
Broj stanovnika Seleuša bio je, kao i
u drugim selima u Vojvodini, u stalnoj oscilaciji, sa
stalnom tendencijom opadanja. Seleuš je 1850. godine imao
3000 stanovnika, 1971. godine 2100 stanovnika, 1981.godine
1765, a prema poslednjem popisu iz 1991. ima 1501 stanovnika:
1227 Rumuna, 454 Srba, 60 Roma, 7 Mađara, 5 Slovaka, 4
Muslimana, 2 Jugoslovena, 2 Crnogorca, 1 Hrvata, 1 Rusina, 1
Nemca i 1 Rusa. U Seleušu je bilo 500 porodica (918 žena i
847 muškarca), a 907 stanovnika se bavi poljoprivredom.
Izbegličko naselje od 10 kuća
po 4 stana izgrađeno je 1998., kada je useljeno 40
porodica sa oko 200 stanovnika,
uglavnom sa područja Krajine.
|
|
zaključak
|
Sve
navedene okolnosti ukazuju na celishodnost izbora Seleuša
za seosko naselje u kome treba da se razvija civilna ženska
mreža i kroz nju pruža pomoć u ekonomskoj
rekonstrukciji, socijalnom zbližavanju
raznih etničkih zajednica, integraciji izbeglica i
emancipaciji seoskih žena, odnosno njihovom uvođenju u
civilno društvo.
|
|
|